Kako prepoznati muškarca iz Dalmacije na kraćem boravku u Zagrebu

dalmatinac

Kraći boravak Dalmatinca u Zagrebu prosječno traje ne dulje od pedeset i šest godina

Kada ga djevojka, studentica, na principu ucjene, mita ili prijetnje vegetarijanskom večerom odvede u Muzej suvremene umjetnosti takav sve instalacije odmah popljuje i poprati komentarima poput “Irudati“, „A neš ti umjetnosti. Ha.“ i „A booookte”Ako ga u istom danu na prevaru odvede i u Arheološki muzej, već na vratima zaključi da je iste onakve posude (teće) imala i njegova baba („Ovo muzej, a boookte moja baba i dan danas kuva u takvoj teći.“)

.Kada na ulici ugleda blindirana vozila s pratnjom zaključi kako se unutra sigurno voze Kolinda ili Josipović, zatim ih popljuje rafalom verbalnih uvreda, pljune na pod („Pu, jeen ti mater“), na punoj stanici iznese stav da bi najradije bacio koji kamen na njih i obavezno monolog završi ss „Sirotinja po kontenjeru kopa, a nu u čemu se stoka vozi“.

Na tulumu u neko nedoba razvije 2 i pol satnu raspravu o vjeri, jer uvijek je vrijeme i mjesto za takvo što. Nitko nije siguran kako dođe do te teme, ali on ima potrebu soliti pamet neistomišljenicima jer, kao pravi katolik, na misu ide za Badnjak i Veliku Gospu (crkvu napušta prije pričesti, ne ispovijeda se, za lemozinu baca šaku kovanica od 10 lipa) nakon čega se ubije alkoholom i plećkama. Ali na misu ide. A ti ne ideš.

Kad ugleda nekog poznanika iz rodnog mjesta s kojim nije progovorio do tada niti jednu rečenicu obavezno dogovara kavu, izlazak ili večeru. Vide se sljedeći put za praznike doma i samo kimnu glavom.

U menzi kad ugleda kiseli kupus i kobasice, ili gra(h) počet vikat “ujme” i “ajme” i “aaaaaaaa”, gunđa kako mu bolja polovica („ona moja“, prilaže vlasnički list op.a.) vječito sprema neke šnicle u nekim umacima, a gle ovdje prave hrane

Ne nosi šal, kapu, rukavice i bundu dok je u Zagrebu -5 stupnjeva, jer nema zime do dalmatinske, ovo p*** dim prema onome što je kod njega u Zagori kad bura okrene, to se nemoš zaštit’ i ispod rukava ulazi. Nema, Zagreb zime nije vidio. Na njemu kratka jakna, a ispod nje Everlast trenirka.

Zna sve o politici, a čita samo članke o Hajduku.

Prezire ribu, kune se u meso, ali se pred purgerima pravi da mu je riba sve na svijetu, dok zapravo moli Boga da se ne uguši na kost k’o pokojni Špiro iz sela koji uopće ne postoji nego ga je tom pričom baka plašila dok je bio dijete samo da sporije jede.

Tajno sluša cajke, javno se deklarira kao ljubitelj „klapske pisme“. Ide u “Lisinskog” jedino kad je večer dalmatinske klape, a jedino što ga drži da ne umre od dosade je domjenak nakon koncerta.

Nesposoban za iskazivanje bilo kakvih osjećaja, al’ kad ga pjesma dirne roni suze i lirski se izražava o svakom dijelu rodnog krajaJedva se čeka vratit kući u Dalmaciju da se može presvući u vojnu odoru i ići ubijat malene životinje po šumama i gorama. Tzv. sportski lov. Nitko mu u kući nema PTSP i svi imaju dozvolu za oružje.

Nosi sunčane naočale iako su na prognozi najavili olujno nevrijeme popraćeno grmljavinskim, vojnim i srčanim udarom jer, nikad se ne zna kad bi moglo sunce izvirit na trideset sekundi, varljiv je taj siječanj.

Kad kaže „doma“ misli na roditeljsku kuću iz koje je iselio prije trideset godina. Mjesto gdje živi u Zagrebu neodređeno zove „stan“, a prebivalište mijenja tek kad mu država ili poslodavac to narede. Pošto živi na crno, prijavljuje se u prijatelja kod kojeg ih se već toliko prijavilo da im se i Kinezi rugaju.

Poštuje čovjeka na funkciji bez obzira u kojoj je stranci ili koliki je lopov, sve dok je iz njegovog mjesta.

Oženi se u Zagreb i radije bi dobio kćer nego da mu sin govori „kaj“

Za pravog Dalmatinca u Zagrebu kišobran je poput pokaza ZET.a – nema ga, niti mu treba.

U ranom djetinjstvu kod kuće je naučio da se cijelo mjesto može pretrčati u tridesetak sekundi i to znanje prati ga do kraja života, odnosno dok ga ne udari tramvaj dok po pljusku pretrčava jednosmjernu cestu sa šest traka na kojoj prije uvijek pogleda i lijevo i desno jer mu je ostala navika iz mjesta.

Ako je netko koga zna uspješan u sekundi mu nađe manu i kaže da je “probio od učenja” ili mu je “ćaća sve sredija priko veze”, a duboko cijeni seoske dangube koji po čitav dan vise u Supersporta jer su “legende, sve su kontali, ali in se nije dalo učit”.

Kad ogovara, to strogo radi iza leđa jer „nikad ne znaš kad ti takav čovik može tribat“

Umjesto pošte za slanje paketa koristi Promet Makarska i Auto Imotski.Zna dalmatinske pisme koje su i njihovi autori zaboravili…

portal.oko