Bitka za Hrvate u Domu naroda

dom naroda

Bijedno je i žalosno gledati kamo smjera politika (skoro) svih bošnjačkih stranki bez obzira zvale se one građanske ili nacionalne. Nikakva nova ideja, program, bilo što suvislo; jedino što već najavljuju odnosi se na ponovno preglasavanje Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pri tome uopće nije bitno koliko im narod grca u bijedi – službeni podaci govore da je BiH najgora zemlja na svijetu po postotku zaposlenosti mladeži; dužnosnici iz EU bježe od BiH glavom bez obzira, a čak ni redova pred veleposlanstvima više nema jer su države praktično zabranile izdavanje viza građanima BiH.

Bošnjačke političare, opet kažimo, ipak ne baš sve, zanima jedino kako će opet na idućim izborima u vlast dovesti “poštene” Hrvate koji među hrvatskim narodom nemaju ni 1% potpore. Kako drugačije možemo protumačiti riječi predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da kod Hrvata nema alternative, te da je treba stvoriti. Pokušao je Bakir prijeći s riječi na djelu, pa je počeo čak i posjećivati minorne hrvatske stranke, da ne kažemo obitelji, jer toliko imaju i glasača. Mislimo da je i njemu bilo gadljivo slušati riječi takvih “Hrvata” o “potrebi povezivanja probosanskih snaga”. Takvi su navikli “vezivati konja gdje ti aga kaže” i pokorno raditi kako im se naredi, sve kako bi za sebe i članove svojih obitelji izmolili kakav posao ili članstva u upravnim i nadzornim odborima. Zar su takvi alternativa HDZ-u BiH  ili ostalim strankama okupljenim u HNS?

Svoju priliku da se opet ubaci u sedlo, nastoji iskoristiti i Željko Komšić, koji je otvoreno rekao na koji način treba rušiti prava hrvatskog naroda u BiH, citiramo: “… Teža bitka, koja neće biti medijski atraktivna, će se odvijati oko izbora delegata za Dom naroda. Naprimjer, pozicija HDZ-a sada ne dominira zbog broja glasova ili što je Čović član Predsjedništva BiH, već HDZ svoju snagu bez obzira na relativno mali broj gradi na poziciji u okviru Doma naroda. Treba tu biti političku bitku, kako da građansko lijevi blok ima što više delegata u Domu naroda odnosno Klubu Bošnjaka, Klubu Srba i Klubu Hrvata”. Znači, očito je kako će se ići na svim mogućim razinama s Hrvatima poput onih u Goraždu koji su i sami priznali da s hrvatstvom nemaju nikakve veze, osim što im je rečeno da zauzmu hrvatska mjesta u Domu naroda. Upravo zato HNS i HDZ BiH traže izmjenu izbornih pravila, zato što Bošnjaci Hrvatima u Dom naroda biraju Bošnjake ili “poštene” Hrvate u onim županijama gdje su većina. Dovoljno im je da ostvare 5 mandata od 17 ili čak i manje samo pod uvjetom da “Visoki” predstavnik ponovno reagira u njihovu korist.

U trenutnom sazivu Doma naroda FBiH tri mandata osvojili su: Ana Babić (kandidat bošnjačke Stranke za bolju budućnost, Mirvet Beganović (Laburistička stranka BiH) i Edim Fejzić (Stranka dijaspore BiH). To je (pre)malo. Zato Komšić traži da se bije politička bitka kako bi se imalo više delegata u Klubu Hrvata, makar četiri, još bolje pet, pa bi onda, kako se već jednom dogodilo, i OHR mogao odigrati ulogu suca.

Što preostaje Hrvatima? Jedino ono što Božo Ljubić i Mario Karamatić predlažu – ako ni nakon isteka zakonskog roka ne budu prihvaćene promjene izbornih pravila, Hrvati trebaju stvari vratiti na početak – ono stanje prije silom nametnutog Daytona i kasnijih oružjem i nasiljem uvedenim promjenama. Ovaj put bi i međunarodni promatrači vidjeli da se pokušalo sve što se moglo; vidjelo bi se tko je u stvari protiv Ustava BiH i sasvim sigurno se ne bi Hrvatima moglo ponovno diktatorski uskratiti narodna prava. Što bi se onda dalje događalo nitko ne može prognozirati.

Bošnjaci još uvijek misle da će im pojedini korumpirani međunarodni dužnosnici opet pomoći kod suzbijanja prava Hrvata BiH. No, vremena su se promijenila. Ako se konačno ne bude prišlo promjenama na način da odgovaraju svim narodima u BiH, perpektive nisu ni malo ružičaste. Valjda će se naći i kakav sposoban političar da konačno izađe pred svoj narod i pozove ga na dogovor s drugim. No, nekako nismo optimisti!

tvrtko.info